Razumijevanje toga kako i zašto stari mediji propadaju pomaže u donošenju informiranih odluka o čuvanju i digitalizaciji. Evo što treba znati.
Stari fotografski materijali su kemijski nestabilni na način koji se ne može zaustaviti, samo usporiti. Razumijevanje glavnih uzroka propadanja pomaže u prioritiziranju digitalizacije i pravilnom čuvanju originala.
Visoka relativna vlažnost ubrzava kemijsko propadanje fotografskih materijala i potiče rast plijesni. Fotografije pohranjene u vlažnim podrumima ili tavanima posebno su ugrožene. Optimalna vlažnost za čuvanje fotografija kreće se između 30 i 50 posto.
Visoke temperature ubrzavaju kemijske procese propadanja. Nagle promjene temperature uzrokuju kondenzaciju vlage na površini materijala. Tavani ljeti mogu doseći temperature koje ozbiljno oštećuju filmsku vrpcu i fotografski papir.
Direktna sunčeva svjetlost i jak UV izvor uzrokuju izbjeljivanje boja i kemijsku degradaciju. Fotografije izložene svjetlu kroz prozor kroz dulje vrijeme pokazuju vidljivo blijeđenje, posebno u bojama.
Kiseli papir u albumima, PVC omotnice i onečišćeni zrak mogu kemijski reagirati s fotografskim materijalom. Stari albumi s kiselim stranicama ubrzavaju propadanje fotografija koje sadrže.
Unutrašnjost ormara u klimatiziranom prostoru bolja je opcija od tavana ili podruma. Temperatura ispod 20°C i vlažnost ispod 50% značajno usporavaju propadanje.
Albumi i kutije od neutralnog ili alkalnog papira ne reagiraju kemijski s fotografijama. Izbjegavajte PVC omotnice koje otpuštaju štetne plinove.
Prsti ostavljaju masne otiske koji mogu oštetiti površinu fotografije. Koristite pamučne rukavice ili hvatajte fotografije za rubove. Nikad ne savijajte stare fotografije.
Fotografije s plijesni ili kemijskim oštećenjima treba odvojiti od zdravih kako se oštećenje ne bi prenijelo. Posebno vrijedi za filmsku vrpcu s vidljivim znakovima razgradnje.
Pokušaji čišćenja oštećenih fotografija bez odgovarajućeg znanja mogu uzrokovati nepovratnu štetu. Konzultirajte se s profesionalcem prije bilo kakvog čišćenja.
Papirne fotografije u raznim veličinama. Mogu biti crno-bijele ili u boji. Starije fotografije (do 1960-ih) često su crno-bijele s mat ili polusijajem površinom. Fotografije iz 1970-ih nadalje uglavnom su u boji s karakterističnim toplim tonovima.
Mali transparentni pozitivi obično u plastičnom ili kartonskom okviru dimenzija 5x5 cm. Popularan format od 1950-ih do 1990-ih. Gledali su se projektorom na platnu. Kutije s dijapozitivima često sadrže stotine slika.
Mala filmska vrpca širine 8mm na plastičnom kolutu promjera oko 7-8 cm. Popularan format za obiteljske filmove od 1965. do kasnih 1980-ih. Svaki kolut sadrži 3 do 4 minute snimke pri standardnoj brzini.
Prozirna filmska vrpca s negativnim prikazom slika. Mogu biti u formatima 35mm, 120 ili većim. Često dolaze u papirnatim omotnicama uz fotografije ili u zasebnim kutijama. Negativi sadrže više detalja nego odgovarajuće fotografije.